Fiona Fung, koja u Anthropicu vodi inženjerske timove zadužene za alate Claude Code i Cowork, izjavila je da je svakodnevni rad sa veštačkom inteligencijom vremenom počeo da deluje usamljeno. Kako je 23. juna preneo magazin Fortune, Fung je u podkastu Lenny's Podcast opisala kako su zaposleni, oslanjajući se sve više na autonomne agente, počeli da provode radni dan pretežno u interakciji sa softverom, a sve manje međusobno.
„Posle nekog vremena osetili smo da to može da postane usamljeno iskustvo, jer smo svi počeli toliko mnogo da radimo sa svojim agentima“, navela je Fung prema Fortune. Reč je o jednom od retkih trenutaka u kojima neko iz same kompanije otvoreno govori o društvenim posledicama tehnologije koju Anthropic prodaje kao glavni adut svoje poslovne ponude.
Šta je tačno rečeno
Claude Code je Anthropicov agentski alat za programiranje, koji inženjeru omogućava da veće delove posla prepusti veštačkoj inteligenciji, od pisanja koda do ispravljanja grešaka. Cowork proširuje isti pristup na širi spektar kancelarijskih zadataka izvan programiranja. Oba alata su zamišljena tako da jedan čovek može da pokrene više agenata istovremeno i nadzire njihov rad.
Upravo taj način rada, prema Fung, promenio je ritam radnog dana u njenim timovima. Umesto da pitanja rešavaju kroz razgovor sa kolegama, inženjeri sve češće formulišu zadatke za agenta i čekaju rezultat. Produktivnost pojedinca raste, ali nestaju kratki, neformalni trenuci u kojima se znanje prenosi usput. Fung nije navela konkretne brojke o veličini tima niti merljive podatke o produktivnosti, već je govorila o utisku koji se nakupljao tokom vremena.
Odgovor kompanije: hakatoni i zajednički rad
Prema njenim rečima, Anthropic je na taj osećaj odgovorio uvođenjem aktivnosti koje ljude ponovo dovode za isti sto. Tu spadaju hakatoni, organizovani, kako je rekla, „samo da bismo bili sigurni da kao tim sarađujemo“, kao i radni ručkovi tokom kojih zaposleni jedni drugima pokazuju kako koriste Claude Code.
Fung je ocenila da su takve intervencije dale rezultat. „Kada radimo u paru, zapravo mnogo naučimo jedni od drugih“, rekla je. Portparol Anthropica je, prema istom izvoru, promenu opisao kao „evoluciju programiranja u paru“, u kojoj kolege uče posmatrajući kako neko drugi koristi nove alate na drugačiji način. Kompanija, dakle, ne tvrdi da je problem rešen ukidanjem agenata, već da se saradnja seli na novi nivo, oko toga kako se agenti najbolje koriste.
Zašto je izjava važna izvan Anthropica
Anthropic nije slučajan glas u ovoj raspravi. Kompanija je među najglasnijim zagovornicima takozvanog agentskog rada, modela u kojem softver samostalno izvršava niz koraka umesto da samo odgovara na pojedinačne komande. Claude Code je tokom protekle godine postao jedan od najpopularnijih alata te vrste među programerima, pa priznanje da i unutar same firme taj način rada ima cenu nosi posebnu težinu.
Tema se uklapa u širu debatu o tome kako veštačka inteligencija menja prirodu kancelarijskog posla. Tržište agentskog softvera ubrzano raste. Prema Gartnerovoj prognozi citiranoj ovog meseca, potrošnja na takve alate mogla bi u 2026. da dostigne oko 206 milijardi dolara, što je više nego dvostruko u odnosu na prethodnu godinu. Što više zadataka preuzimaju agenti, to se oštrije postavlja pitanje šta ostaje ljudima i kako izgleda tim u kome svako pre svega upravlja svojim skupom alata.
Produktivnost naspram saradnje
Izjava iz Anthropica ilustruje tenziju koju mnoge firme tek počinju da primećuju. Agenti skraćuju vreme potrebno za pojedinačne zadatke, ali deo vrednosti tima oduvek je ležao u onome što se teško meri, u usputnom učenju, zajedničkom rešavanju problema i osećaju pripadnosti. Ako se sav rad svede na odnos čoveka i mašine, te neformalne niti slabe. Pristup koji opisuje Fung, vraćanje ljudi u zajedničke aktivnosti uz zadržavanje agenata, jedan je od mogućih odgovora, ali nije jedini niti dokazano dovoljan.
Za regionalne kompanije koje tek uvode agentske alate, ovo iskustvo nosi praktičnu pouku. Uvođenje veštačke inteligencije u svakodnevni rad nije samo tehničko pitanje, već i pitanje organizacije tima i radne kulture. Firma koja meri samo brzinu isporuke može da previdi da joj se ljudi sve ređe sreću i razmenjuju znanje.
Šire stanje u Anthropicu
Izjava stiže u trenutku kada je Anthropic i inače pod pojačanom pažnjom. Kompanija se ovog meseca suočila sa nizom prekida u radu Claude servisa, a deo problema vezan je upravo za arhitekturu pod-agenata koju Claude Code koristi da paralelno obavlja složene zadatke. Istovremeno, pristup najjačim modelima, Fableu 5 i Mythosu 5, ostao je obustavljen po nalogu američkih vlasti. Na tom fonu, otvoren govor o ljudskoj strani agentskog rada deluje kao redak primer da se unutar firme razmišlja i o posledicama koje se ne vide u merilima učinka.
Da li će radni ručkovi i hakatoni biti dovoljan protivteža sve samostalnijim agentima, ostaje otvoreno pitanje. Jasno je samo da je kompanija koja gradi te alate prva naglas priznala da oni menjaju ne samo brzinu rada, već i način na koji ljudi rade jedni pored drugih.
Često postavljana pitanja
Ko je Fiona Fung i šta je rekla?
Fiona Fung u Anthropicu vodi inženjerske timove zadužene za Claude Code i Cowork. U podkastu Lenny's Podcast izjavila je da je rad sa AI agentima vremenom počeo da deluje kao usamljeno iskustvo jer su zaposleni najveći deo dana provodili radeći sa softverom, a manje međusobno. Izjavu je 23. juna preneo Fortune.
Šta su Claude Code i Cowork?
Claude Code je Anthropicov agentski alat za programiranje koji deo posla, od pisanja do ispravljanja koda, prepušta veštačkoj inteligenciji. Cowork primenjuje isti agentski pristup na širi spektar kancelarijskih zadataka izvan programiranja.
Kako je Anthropic odgovorio na osećaj usamljenosti?
Prema Fung, kompanija je uvela hakatone i radne ručkove na kojima zaposleni jedni drugima pokazuju kako koriste alate. Portparol je promenu opisao kao evoluciju programiranja u paru, u kojoj kolege uče posmatrajući tuđe korišćenje novih alata.
Zašto je ovo važno za firme koje uvode AI?
Primer pokazuje da uvođenje agentske veštačke inteligencije nije samo tehničko pitanje, već utiče i na timsku saradnju i radnu kulturu. Firme koje mere isključivo brzinu isporuke mogu da previde slabljenje neformalnog učenja i razmene znanja među zaposlenima.
