Evropski AI Act, zvanično Uredba 2024/1689, jeste zakon Evropske unije i Srbija kao država koja nije članica EU njime nije direktno obavezana. Ipak, firma registrovana u Srbiji može da upadne pod njegova pravila ako svoj AI proizvod ili uslugu plasira na tržište EU, ili ako izlaz njenog AI sistema koriste ljudi u EU, bez obzira na to gde je sedište firme. Uz to, Srbija priprema sopstveni zakon o veštačkoj inteligenciji, u velikoj meri napravljen po uzoru na evropski akt, čije usvajanje do kraja 2026. godine je uslov za deo sredstava iz Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan.
Šta je EU AI Act
Reč je o prvoj sveobuhvatnoj regulativi veštačke inteligencije na svetu. Uredba je stupila na snagu 1. avgusta 2024, a primenjuje se postepeno, po delovima, sve do 2028. godine. Cilj joj je da AI sistemi koji se koriste u EU budu bezbedni, transparentni i pod ljudskim nadzorom, bez previše ometanja razvoja industrije. Umesto da zabrani veštačku inteligenciju ili je ostavi bez ikakvih pravila, zakon deli AI sisteme u četiri kategorije rizika i za svaku propisuje drugačiji nivo obaveza.
Četiri nivoa rizika
Osnova celog akta je podela po riziku koji sistem nosi za zdravlje, bezbednost ili osnovna prava ljudi.
- Neprihvatljiv rizik. Potpuno zabranjeni sistemi, poput društvenog bodovanja građana, neciljanog prikupljanja fotografija lica sa interneta za baze podataka, ili prepoznavanja emocija na radnom mestu i u školama.
- Visok rizik. Sistemi koji se koriste u kritičnoj infrastrukturi, obrazovanju, zapošljavanju, odobravanju kredita ili graničnoj kontroli. Primer koji Evropska komisija sama navodi je softver koji automatski rangira prijave kandidata za posao, ista vrsta alata kojom se bave firme koje uvode AI u HR proces skrininga CV-jeva. Ovi sistemi moraju da prođu procenu rizika, imaju kvalitetnu bazu podataka, vode evidenciju i ostave čoveku mogućnost nadzora.
- Ograničen rizik, transparentnost. Ljudi moraju da znaju kada razgovaraju sa mašinom ili gledaju sadržaj koji je AI generisao. Deepfake snimci i AI generisan tekst o pitanjima od javnog interesa moraju jasno da budu obeleženi kao takvi.
- Minimalan ili nikakav rizik. Najveći deo svakodnevnih alata, poput video igara ili filtera za neželjenu poštu, uopšte nije pokriven posebnim obavezama.
Posebno su regulisani i opšti AI modeli, takozvani GPAI, poput onih na kojima rade Claude, ChatGPT ili Gemini. Njihovi proizvođači imaju obaveze transparentnosti i poštovanja autorskih prava, a modeli koji mogu da nose sistemski rizik moraju dodatno da procenjuju i ublažavaju taj rizik.
Kada šta stupa na snagu
Rokovi se nisu menjali samo jednom. Zabrane iz prve kategorije i obaveza AI pismenosti važe od 2. februara 2025. Pravila za GPAI modele i nadzorna tela primenjuju se od 2. avgusta 2025. Prvobitno je glavni deo obaveza za visokorizične sisteme trebalo da stupi na snagu 2. avgusta 2026, ali je paket poznat kao Digital Omnibus, usvojen i stupio na snagu 27. jula 2026, pomerio te rokove: obaveze za visokorizične sisteme iz takozvanog Aneksa III, u koje spadaju zapošljavanje i kreditno bodovanje, sada počinju 2. decembra 2027, dok se obaveze za AI ugrađen u regulisane proizvode, poput medicinskih uređaja, pomeraju na 2. avgust 2028. Zabrana AI alata za takozvanu nudifikaciju i generisanje materijala sa zloupotrebom dece počinje da važi u decembru 2026, a nadzorna tela su dobila ovlašćenja za primenu pravila od avgusta 2026.
Da li se zakon odnosi na firme u Srbiji
Direktno, ne, jer Srbija nije članica EU. Ali akt ima dejstvo i van granica Unije. Primenjuje se i na firme iz trećih zemalja ako je izlaz njihovog AI sistema namenjen korisnicima u EU, bez obzira na to da li je firma tamo i registrovana. Primer koji pravnici najčešće navode je platforma za zapošljavanje koja AI alatom skrinira kandidate za poslove u EU, ili firma čiji AI generiše marketinški sadržaj koji stiže do klijenata u Uniji. Srpska firma koja razvija softver za evropsko tržište, ili koja koristi AI alat da automatski ocenjuje prijave kandidata iz EU, tako može da se nađe pod pravilima akta iako nikad nije otvorila kancelariju u Briselu.
Za firme koje samo koriste gotove AI asistente u svakodnevnom radu, poput pisanja mejlova ili sažimanja dokumenata, ovo uglavnom nije sporno, jer takva upotreba spada u minimalan rizik. Veća pažnja je potrebna onim firmama koje grade ili prilagođavaju sopstvene AI sisteme za zapošljavanje, odobravanje kredita ili obradu ličnih podataka klijenata, gde se već preklapa i sa pravilima o zaštiti privatnosti kod korišćenja AI alata.
Kazne po aktu
Kazne su podeljene u tri nivoa, i uvek važi veći od dva iznosa, fiksni ili procenat od godišnjeg svetskog prihoda firme. Za zabranjene prakse kazna ide do 35 miliona evra ili 7 odsto prihoda. Za kršenje obaveza oko visokorizičnih sistema, do 15 miliona evra ili 3 odsto. Za netačne ili obmanjujuće informacije nadzornim telima, do 7,5 miliona evra ili 1 odsto. Za mala i srednja preduzeća, uključujući startape, pravilo se okreće u njihovu korist: primenjuje se niži od ta dva iznosa, ne viši.
Zakon o veštačkoj inteligenciji u Srbiji: gde je trenutno
Srbija nema usvojen zakon o veštačkoj inteligenciji, a prema pisanju Vremena od 6. oktobra 2026, ne postoji ni zvaničan nacrt, samo takozvana radna verzija. Rok se ipak približava: ako Srbija želi deo sredstava iz Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan, zakon mora da bude usvojen do kraja 2026. godine. Branka Rakić iz Kancelarije za IT i eUpravu je tim povodom izjavila: "Kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, želimo da naš zakon bude usklađen sa evropskim AI Act-om, ali i dovoljno fleksibilan da ne uspori inovacije."
Prema radnoj verziji, zakon prepisuje istu podelu na četiri kategorije rizika kao evropski akt, a uvodi i posebnu Agenciju za AI kao centralno regulatorno telo, zajedno sa Registrom AI sistema. Pravila bi važila podjednako za kompanije, uvoznike i zastupnike proizvođača, od trenutka kad se AI proizvod stavi na tržište. Oko nezavisnosti te agencije već postoje sumnje: Ana Toskić Cvetinović iz Partnera Srbija upozorava da je "ta agencija, kako sada stoji u radnoj verziji, nikako ne bi bila nezavisna." Kratak rok za usvajanje, uz najavljene izbore, dodatno otežava da se zakon završi bez žurbe. Širi pravni kontekst odnosa Srbije i EU po pitanju AI sadržaja i autorskih prava je opisan u ranijem vodiču o autorskim pravima i AI sadržaju, a sredstva vezana za usvajanje ovog zakona deo su šireg paketa opisanog u tekstu o subvencijama za AI u firmama.
Šta firme u Srbiji mogu da urade već sada
- Proverite da li vaš AI proizvod ili usluga stiže do korisnika u EU. Ako prodajete softver, obrađujete prijave kandidata ili vodite marketing kampanje usmerene na tržište Unije, pravila evropskog akta već mogu da se primenjuju na vas.
- Razdvojite gotove alate od sopstvenih AI sistema. Korišćenje ChatGPT-a ili Claude-a za svakodnevne zadatke nosi mali rizik. Sopstveni sistem za rangiranje kandidata ili procenu kreditne sposobnosti nosi visok rizik i traži ozbiljniju dokumentaciju.
- Vodite evidenciju koji AI alat koristite i za šta. Kratka interna tabela, ko koristi koji alat i za koju svrhu, kasnije štedi vreme bez obzira na to da li domaći zakon na kraju bude strožiji ili blaži od najavljenog.
- Pratite rad na domaćem zakonu. NALED i Kancelarija za IT i eUpravu redovno objavljuju informacije o radnoj verziji, a promene mogu direktno da utiču na rok i obim obaveza za firme u Srbiji.
- Ne čekajte zakon da uvedete osnovnu transparentnost. Obaveštavanje klijenata kad razgovaraju sa AI asistentom, i zadržavanje mogućnosti da čovek preuzme kontrolu, korisni su bez obzira na to kad zakon stupi na snagu.
Najčešće postavljana pitanja o EU AI Act-u
Da li se EU AI Act odnosi na firme koje nisu u Evropskoj uniji?
Da, ako firma plasira AI sistem na tržište EU ili ako izlaz njenog AI sistema koriste ljudi u EU, bez obzira na to gde je firma registrovana.
Kada stupa na snagu zakon o veštačkoj inteligenciji u Srbiji?
Tačan datum još nije poznat. Zvaničnog nacrta trenutno nema, samo radna verzija, a cilj institucija je usvajanje do kraja 2026. godine, delom i zbog uslova za sredstva iz Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan.
Koje kazne predviđa EU AI Act?
Tri nivoa, u zavisnosti od prekršaja: do 35 miliona evra ili 7 odsto svetskog prihoda za zabranjene prakse, do 15 miliona evra ili 3 odsto za visokorizične sisteme, i do 7,5 miliona evra ili 1 odsto za netačne informacije nadzornim telima. Uvek važi veći iznos, osim kod malih i srednjih preduzeća, gde važi niži.